ŠTO je OSTEOPATIJA?


„Cilj je pronaći zdravlje, bolest može pronaći svatko“, američki kirurg Andrew Taylor Still.

Osteopatija znači patnja kosti, mišića,vezivnog tkiva i svih stuktura u tijelu. To je prirodna manualna medicina koja pomaže naći put do zdravlja. A.T.Still zaključio je da liječenje bolesti nije učinkovito pa je tražio je drugi put. Tako je ističući zdravlje, a ne bolest, razvio osteopatiju. Cilj je otkriti poremećaje u svim sustavima (mišićno-koštanom, živčanom, vaskularnom i hormonalnom) i ponovo vratiti ravnotežu.

Temelj osteopatije dobro je poznavanje anatomije, fiziologije i biomehanike kako bi se razumjela povezanost pojedinih simptoma (bol, vrtoglavica, slabost...) s raznim promjanama kvalitete tkiva, koje dijagnosticiramo i tretiramo palpacijom. Palpacija (latinski palpatio: dodirivanje, pipanje opipavanje), osnovno je sredstvo rada i dijagnostike u osteopatiji. Promjena tkiva događa se polako zbog loše cirkulacije triju tekućina u tijelu (krv, limfa i likvor), zbog trauma, psihičkog stresa, lošeg držanja, premalo kretanja i ostalih čimbenika svakodnevnog života.

OSTEOPATSKI TRETMAN

    Indikacije za osteopatski tretman:

  1. bolovi u vratu, leđima i svim zglobovima (mišićno-koštanog porijekla)
  2. kronična bol (mnoga istraživanja u SAD-u i Velikoj Britaniji dokazala su da osteopatski tretman daje najbolje rezultate kod kroničnih bolesti)
  3. sportske ozljede
  4. ozljede kralježnice, prevencija iskrivljenje kralježnice
  5. loše držanje, prevencija lošeg držanja kod djece i odraslih
  6. refleksni bolovi u leđima (visceralnog ili organskog) porijekla (npr. kod problema s bubrezima čest je simptom bol u leđima,funkcionalne smetnje unutarnjih organa općenito izazivaju tenzije u mišićno-koštanom sustavu i obratno)
  7. neurološke bolesti
  8. ATM-zglob (čeljust) često je blokiran i bolan, najčešće nakon stomatoloških zahvata, pa remeti posturu cijelog tijela
  9. migrene i općenito glavobolje raznih uzroka
  10. vrtoglavice, šum u ušima
  11. stres, napetost, psiho-emocionalne tenzije
  12. bolne menstruacije
  13. probavne smetnje
  14. teškoće s disanjem, astma
  15. problemi sa sinusima
  16. ožiljci i priraslice
  17. relaksacija, kao antistresni tretman
  18. prevencija

Povezanost i funkcionalno jedinstvo svih dijelova tijela glavni je pristup osteopatskog tretmana. Svi djelovi tijela međusobno su ovisni i utječu jadan na drugoga. Npr. ako uganete gležanj, tenzija i bol mogu se manifestirati i kao bol u koljenu, leđima, pa čak izazvati i glavobolju. Tretman počinjemo anamnezom, palpatornom dijagnostikom i tretiranjem bolnog područja. Kod kroničnih bolova tražimo uzrok boli i napetosti u tijelu. Ako ne tretiramo uzrok bola, rezultat je kratkotrajan i zato moramo tražiti primarni problem. To je ponekad dugotrajan proces jer prođe mnogo vremena od pojave simptoma do dolaska pacijenta na tretman. Većina osoba ima probleme koji se ne mogu dijagnosticirati standardnim dijagnostičkim pretragama (RTG, MRI...). Tu se ne vide promjene u funkcionalnom stadiju, smanjena cirkulacija i razne blokade i tenzije na različitim tkivima (kostima, mišićima, fascijama, zglobovima).

Te promjene izazivaju bol i narušavaju kvalitetu života. Osteopat tretira promjene kvalitete tkiva preciznom i finom palpacijom i raznim manipulativnim tehnikama kao bi se smanjila bol i poboljšala cirkulacija i kvaliteta tkiva. Traume (padovi, nesreće, uganuća...) također su indikacija za osteopatski tretman. Cilj je uspostaviti ravnotežu u tijelu i smanjiti bol kako bi se o izbjegle kronične promjene. Ožiljke i traume nakon operacija potrebno je što prije tretirati jer mogu refleksno stvarati probleme na ostalim tkivima, organima i zglobovima..

POVIJEST i TEMELJI OSTEOPATIJE


Dr. Andrew Taylor Still (1928-1917) osnivač je osteopatije. Utemeljio je osteopatiju kao znanstvenu disciplinu 1874.godine. Preuzeo je staru vještinu namještanja kostiju koju je razvio i pretvorio u pravi medicinski sustav iscjeljivanja i tako postavio temelje manipulativnoj medicini. Dr. Still ne fokusira se samo na bolest nego na sve što može pomoći zdravlju. Gleda tijelo kao holističko biće, te traži uzrok bolesti i međusobne ovisnosti tjelesnih sustava i njihove psihološke i emocionalne povezanosti. Svaki lokalni problem treba liječiti u kontekstu cijele osobe, treba otkriti i liječiti mehaničku neravnotežu koja se krije iza bolesti. To znači da svako anatomsko odstupanje može izazvati bolesti, ili bolest može izazvati anatomsko odstupanje. Ta se odstupanja mogu ispraviti manipulativnim osteopatskim tehnikama. Dr. Still isticao je međusobnu povezanost napetosti, šoka, fizičke i psihičke traume, te njihov utjecaj na promjene u cirkulaciji i djelovanju živčanog sustava i zbog toga nastajanju raznih bolesti. 1892. godine, osnovao je američku školu osteopatije u Kirksvilleu. Danas se ta škola zove Kirskville College of Osteopathic Medicine.

Kraniosakralna osteopatija

Student dr. A.T. Stila, William Garnier Sutherland, nastavio je istraživati njegovu teoriju i praksu i razvio specijalističku granu u osteopatiji-kraniosakralnu osteopatiju. Dokazao je postojanje ritmičkih pokreta u kostima i glavi i tako sastavio koncept primarnog respiratornog mehanizma (PRM). U tijelu postoje tri važne tekućine: krv, limfa i likvor. Liquor cerebrospinalis je tekućina središnjeg živčanog sustava koja kola tijelom u ritmu od 8 do 12 impulsa u minuti. Mi je osjetimo (palpiramo) kao micanje kostiju glave i na taj način djelujemo na bolji protok tekućine. Stillov student, Martin Little John, želio je osteopate naučiti sve o modernoj medicini. Osnovao je školu Chicago School of Osteopathy i prvi se u Velikoj Britaniji bavio osteopatijom. Razvio je generalnu osteopatsku tehniku (GOT) Viola Fryman, studentica W.G.Sutherlanda, tretirala je djecu i zaslužna je za razvoj dječje osteopatije.

FASCIJE


CJELOKUPNO ZDRAVLJE DIO JE UNUTARNJEGA ZDRAVLJA I ŽIVOTA BEZ BOLI.

Zamislite pokrivač na krevetu, uzmite jedan kraj pokrivača i nategnite ga u jednom smjeru. Cijeli pokrivač povlači se u tom smjeru, čak i oni najudaljeniji dijelovi. Tako otprilike fascija odgovara na poticaj u tijelu, napetost na jednom dijelu izaziva lančani utjecaj u svim smjerovima.

Kad sjedite za stolom, rad za tipkovnicom isteže tijelo naprijed i isteže fasciju u križima i kukovima. Prekrižena noga preko noge rasteže fascije oko koljenskog zgloba i dovodi ju u tenziju (napetost). Ta se tenzija preko fascije prenosi do fascije mokračnog mjehura, i tako otežava funkciju organa. Dio fascije koji je zategnut ometa uredan rad organa i pojedinih sustava, pa tako i sustava za pokretanje (mišića, zglobova). Latinska riječ fascia, u množini fasciae znači ovojnica. Ona obavija sve organe,svaki mišić i razdvaja mišićna vlakna. Obavijanjem mišića pretvara se u tetivu i na taj način se veže za kost i omogućuje pokretanje. Fascije su vezivno tkivo, kako sama riječ kaže, one su međusobno povezane i tvore složenu povezanu mrežu koja se proteže od vrha lubanje do nožnih prstiju, od površine do unutarnjih organa. Međunarodni kongres za istraživanje fascije definira fasciju kao bilo koji gusti, nepravilni sloj vezivnoga tkiva koji prekriva tijelo, aponeuroze (široke tetive), ligamente, tetive, retinakule, zglobne kapsule, ovojnice organa i krvnih žila, moždane ovojnice (meninge), pokosnicu (periost) i sva unutarmišićna vlakna,mišićna vlakna (miofascije), isključujući kosti i hrskavično tkivo (Langevin i Huijing, 2009.).

Fascija je mjesto na kojem treba tražiti uzrok bolesti i mjesto za provjeru i početak liječenja kod svih bolesti (A.T.Still). KRONIČNI STRES, povrjede,ozljede, ponavljajuće ozljede, hormonska neravnoteža, manjak kretanja i loše držanje smanjuju gipkost (elastičnost) i pregibljivost (fleksibilnost) fascije. Nastaju priraslice (adhezije) i zadebljanja na fasciji. Takva promijenjena, kruta i nesavitljiva fascija loše utječe na funkciju drugih sustava u tijelu. Promijenjena fascija na jednom dijelu tijela može uzrokovati BOL na udaljenom području, problem sa želudcem može uzrokovati bol u prsnoj kralježnici, između lopatica ili u ramenu (pokrivač na krevetu).

Studije su pokazale da fascije sadržavaju veliki broj osjetnih primatelja (receptora) koji snažno utječu na neuro-mišićnu fiziologiju. Fascija reagira na fizičke podražaje kao što su povrede, ali i na negativne misli i emocije kao i stres, no štiti tkiva od trauma i udaraca. Sve informacije pamti i skuplja, još od djetinjstva pamti svaki pad (pad na trticu uzrok je bolova u zdjelici, ali i vratu, jer su zdjelica i glava jedna cjelina povezana moždano-moždinskom ovojnicom, ovojnica oko mozga i kralježnične moždine). Isto tako, svaka emocionalna trauma ostavlja trag na fasciji. Sve to osjećamo kao fizičku bol, osjet tjelesne patnje i trpljenja. Osjećaj napetosti i zatezanja nas boli. Zato tretiranje samo jednoga područja nije djelotvorno i ne donosi dugotrajne rezultate. Važno je da takav tretman radi educirani terapeut koji poznaje anatomiju i fiziologiju fascije i tijela. Osteopatija fasciji pridaje veliku važnost i zato su osteopati educirani za tretiranje fascija.

Fascije drže organe, bez nje organi ne bi bili učvršćeni već bi se „šetali“ po trbušnoj šupljini. Zahvaljujući fasciji mišići imaju svoj oblik, ona odvaja i stabilizira mišiće i organe omogućujući tako da međusobno lagano kližu u kretanju. Fascija je u idealnom stanju glatka, gipka, opruživa, savitljiva i rastezljiva, a to znači da omogućuje istezanje u punoj dužini u svim smjerovima i vraća se u prvotno stanje. Svaki je organ zamotan u fasciju koja je povezana s kralježnicom, rebrima ili zdjelicom. Stisnuta fascija (fascija u tenziji) oko organa može ometati funkciju organa. Hvatište fascije na kralježnicu može biti uzrok bolova u leđima. Zato je važno tretirati fascije oko organa jer su čest uzrok bola. To je dio svakog osteopatskoga tretmana. Sve su to razlozi zašto moramo tretirati fascije, jer ako funkcionalne smetnje zbog zategnutosti traju predugo nastaju patološke promjene. Fascija je jedino tkivo koje mijenja konzistentnost pod stresom i ima sposobnost ponovo vratiti gipkost nakon osteopatske manipulacije (tretmana).

Style Switcher

12 Predefined Color Skins Top Bar Color Layout Style Patterns for Boxed Version